28.09.2018.

27.

Koliko dugo nisam pisala, sad kad sagledam ovih 10 mjeseci, koliko se stvari izdešavalo, koliko promjena i mnogočega, stanem i zamislim se, kojom brzinom je sve ustvari prošlo i sve se izdešavalo. Sreća, pa život uvijek ide dalje, ni zbog koga ne stoji i nikog ni na šta ne čeka. Samim tim što ide dalje, donese i one prave stvari što je vrijedilo čekati. Razmišljam o ovom vremenu, prošlih godina smo u ovo vrijeme nosili kratke jaknice, vestice, noći su jedino bile prohladne, a sad bunde, kapute. Ljudi moji šta se dešava ovo?! Sjedim na poslu, nigdje nikog, ne znam da li zbog zime ili zbog toga što su svi vani otišli pa nema ko ni proći ovim gradom.. žalosno. Učim i ja ovaj njemački koji sam prije mrzila iz dna duše, uvijek govorila "najgori jezik", "kineski bi lakše naučila" pa se smijem sebi. I pitam se, "Šta se to okrenu u meni da ja krenem učiti?", a onda kad pogledam oko sebe i sjetim se šta. Tjera me ova naša us*ana država, ovi glupi političari. Kako svaki dan sve više gledam šta se dešava i kakva nepravda se dešava, ovaj njemački mi postaje sve draži jezik, da što prije položim i napustim ovu naizgled lijepu državu.. Iz dana u dan sve mi se više gadi, počevši od slučaja dviju djevojaka ubijenih u Sarajevu... Jedan život 7 godina vrijedi?! Sramota, žalosno i jadno! Gadi mi se ova država i ova vlast. Pa dokle te pravdo draga neće biti, dokle?! Pitam se!!


Stariji postovi


Posts.



Credits

Counter: 11649

Prilagodila: HoneeyBee